Crnogorski

Khojaly Genocide

On February 1992, an unprecedented massacre was committed against the Azerbaijani population in the town of Khojaly. This bloody tragedy, which be came known as the Khojaly genocide,involved the extermination or capture of the thousands of Azerbaijanis; the town was razed to the ground. Over the night from 25 to 26 February 1992 the Armenian armed forces with the help of the infantry guards regiment No. 366 of the former USSR implemented the seizure of Khojaly – a small town situated in the Nagorny Karabakh region of the Republic of Azerbaijan with the total area of 0.94 sq. km. and the population before the conflict of 23,757.

613 people were killed, among them, 63 children, 106 women, 70 elders.
8 families were killed completely, 25 children lost both parents, 130 children lost one of the parents, 487 people were wounded, including 76 children, 1275 people were hostages, 150 people were missing

English

Genocid u Hodžaliju

U februaru 1992. godine, nezapamćeni masakr je počinjen nad azerbejdžanskim narodom u gradu Hodžali. Ovu krvavu tragediju, koja je postala poznata kao Genocid u Hodžaliju, propratilo je istrebljenje, kao i zarobljavanje na hiljade Azerbejdžanaca; grad je sravnjen sa zemljom. U noći između 25. i 26. februara 1992. godine jermenska vojska uz pomoć pešadijskog puka br.366 bivše SSSR izvršila je zauzimanje Hodžaliija – malog grada koji se nalazi u oblasti Nagorno-Karabah u Republici Azerbejdžan, ukupne površine 0,94 km² i populacijom pre ovog sukoba od 23757 ljudi.

613 ljudi je ubijeno, među njima 63 dece, 106 žena, 70 staraca.
8 porodica je ubijeno do poslednjeg člana, 25 dece izgubilo je oba roditelja, 130 dece izgubilo je jednog od roditelja, 487 ljudi je ranjeno, uključujući 76 dece, 1275 ljudi je zarobljeno, 150 je nestalo

Crnogorski

Recognition

  • UN Resolutions
    • The Resolution 822 30 April 1992 United Nations
    • The Resolution 853 29 July 1993 United Nations
    • The Resolution 874 14 October 1993 United Nations
    • The Resolution 884 12 November 1993 United Nations

    • The 11th session of the Islamic Summit Conference Resolution
    • ICFM Resolutions

  • Independent Organizations
    • Human Rights Watch
    • Memorial Human rights Society

  • Independent Accounts/ Eyewitnesses
    • Khojaly by Thomas Goltz
English

Priznanja

  • UN Rezolucije
    • Rezolucija 822 30.april 1992. Ujedinjene Nacije
    • Rezolucija 853 29.jul 1993. Ujedinjene Nacije
    • Rezolucija 874 14.oktobar 1993. Ujedinjene Nacije
    • Rezolucija 884 12.novembar 1993. Ujedinjene Nacije

    • Rezolucija sa 11. zasedanja Islamske konferencije na vrhu
    • Rezolucije ICFM

  • Nezavisne organizacije
    • Human Rights Watch – Organizacija za zaštitu ljudskih prava
    • Memorijal društvo za ljudska prava

  • Nezavisni izveštaji/Očevici
    • Hodžali od Tomasa Golca
Crnogorski

JUSTICE FOR KHOJALY

The International Awareness Campaign is initiated on 8 May 2008 by Mrs. Leyla Aliyeva, General Coordinator of Islamic Conference Youth Forum for Dialogue and Cooperation under the motto of “Justice for Khojaly, Freedom for Karabakh”
The Campaign is aimed at raising international civil awareness through demonstration of creative photos and images of suffered people in the Karabakh conflict and Khojaly Massacre in particular and reaching out globally via Media, Internet and Live events. Photos demonstrating human opposition to massacres and cleansing based on all forms of racial, ethnic or religious discrimination, solidarity with the innocent victims and suffering children of the Khojaly massacre; global call on removing the root cause of the conflict - ending the aggression by the Armenia in the Nagorno Karabakh region of Azerbaijan.
The Campaign is also aimed at raising awareness on grave situation of oppressed people (due to total ethnic cleansing only Armenians remain at these territories) under the military regime of occupation forces in Nagorno Karabakh and on necessity for promotion of liberation of this ancient cradle of civilization.
Civil society organizations, social entrepreneurs and human rights activists as well as all concerned individuals, can join and contribute to the campaign

  1. BECOME A MEMBER. Sign the Declaration of the Campaign and become its member; be up to date on Campaign news; get invitation to the Campaign events;
  2. CREATE YOUR IMAGE MESSAGE. Generating your own photo/image message reflecting the Campaign theme at the Campaign website;
  3. EXPRESS YOURSELF. Sending the letter or essay on your experience on learning about Khojaly and/or campaigning toward justice for Khojaly;
  4. PETITION NOW: Sign up to the short messages at the campaign website to parliaments, international organizations and world’s decision makers and demand from them to act. Our web faxing technology will bring your message into the decision makers’ offices just by one click.
  5. ORGANIZE YOUR EVENT. The Campaign will support you to organize presentations, exhibition, lectures and other events (eligible to receiving technical support from the Campaign) in your respective organizations, at national landmark venues or headquarters of international organizations and at the side of international events.
  6. GO TO MEDIA. Highlight aims and publicize narratives of the Campaign in local national and international media

For joining the Campaign and/or receiving more information visit the Campaign website at www.justiceforkhojaly.org or contact the Campaign (for sending photo/image messages or any related information): campaign@justiceforkhojaly.org

English

PRIZNANJE ZA HODŽALI

Međunarodnu kampanju buđenja svesti započela je 8. maja 2008. godine gospođa Lejla Alijeva, generalni koordinator Omladinskog foruma za dijalog i saradnju islamske konferencije pod sloganom „Pravda za Hodžali, sloboda za Karabah”
Ova kampanja ima za cilj podizanje međunarodne građanske svesti kroz prikazivanje kreativnih fotografija i slika napaćenog naroda u sukobu u Karabahu i Masakru u Hodžaliju posebno i globalno obraćanje putem medija, interneta i događaja uživo. Fotografije koje prikazuju ljudsko opiranje masakru i etničkom čišćenju zasnovanom na svim oblicima rasne, etničke ili verske diskriminacije, solidarnost sa nedužnim žrtvama i decom koja su propatila u masakru u Hodžaliju; poziv celom svetu da bi se iskorenio duboki uzrok sukoba tako što će se zaustaviti agresija Jermenije u oblasti Nagorno-Karabah u Azerbejdžanu.
Ova kampanja takođe ima za cilj podizanje svesti o teškoj situaciji ugnjetenog naroda (usled potpunog etničkog čišćenja, samo Jermeni su preostali na ovim teritorijama) pod vojnim režimom okupacionih snaga u Nagorno-Karabahu i o neophodnom potpomaganju oslobođenja ove drevne kolevke civilizacije.
Društvene građanske organizacije, društveni preduzetnici i aktivisti za ljudska prava kao i angažovani pojedinci, mogu se priključiti i doprineti kampanji

  1. POSTANI ČLAN. Potpiši Deklaraciju Kampanje i postani član; obaveštavaj se o novostima Kampanje; uzmi pozivnice za događaje Kampanje;
  2. NAPRAVI PORUKU SA SLIKOM. Napravi svoju poruku sa fotografijom/slikom koja odražava temu Kampanje i vebsajt Kampanje;
  3. IZRAZI SVOJE MIŠLJENJE. Pošalji pismo ili sastav o svom iskustvu učenja o Hodžaliju i/ili vođenja kampanje ka pravdi za Hodžali;
  4. POTPIŠI PETICIJU: Registruj se i šalji kratke poruke sa vebsajta kampanje parlamentima, međunarodnim organizacijama i liderima svetskog biznisa i zahtevaj od njih da se uključe. Naša tehnologija će preko mreže tvoju poruku preneti u kancelariju svetskih lidera samo jednim klikom.
  5. ORGANIZUJ SVOJ DOGAĐAJ. Kampanja će te podržati u organizaciji prezentacija, izložbi, predavanja i ostalih događaja (koji su predviđeni za dobijanje tehničke podrške od Kampanje) u tvojim organizacijama, na nacionalnim mestima obeležavanja ili sedištima međunarodnih organizacija i paralelno sa međunarodnim događajima.
  6. OBRATI SE MEDIJIMA. Istakni ciljeve i objavi javnosti sadržaj Kampanje u lokalnim domaćim i međunarodnim medijima

Za priključivanje Kampanji i/ili za više informacija posetite vebsajt Kampanje na www.justiceforkhojaly.org ili kontaktirajte sa Kampanjom (za slanje poruka koje sadrže fotografije/slike ili neku informaciju s tim u vezi): campaign@justiceforkhojaly.org

Crnogorski

ABOUT THE CONFLICT

    The Nagorno-Karabakh region of the Republic of Azerbaijan is part of the geographical area called Garabagh (Qarabağ). The name of this part of the country consists of two Azerbaijani words: “qara” (black) and “bağ” (garden). This area covers the lands from the Araz River in the south to the Kur River in the north, and from junction of the Kur and Araz Rivers in the east to the eastern ranges of the Lesser Caucasus in the west. From ancient times up to the occupation by Russians in the early 19th century, this region was part of different Azerbaijani States. On 14 May 1805, the Treaty of Kurakchay between Ibrahim Khan, Khan of Karabakh, and Tsitsianov, representative of the Russian Emperor, was signed. According to this treaty, the Karabakh khanate came under the Russian rule. The occupation of the Northern Azerbaijani territories – excluding Nakhchyvan and Iravan khanates – was affirmed in the Gulustan peace treaty, signed between Russia and Iran on 12 October 1813. According to the Turkmanchay peace treaty signed on 10 February 1828, Nakhchyvan and Iravan khanates were occupied by Russia.
    After the signing of the Gulustan and Turkmanchay treaties a very rapid mass resettlement of the Armenians in the Azerbaijani lands and the subsequent artificial territorial division took place. Within the Russian Empire, the territory once belonging to Azerbaijan was split under a number of laws among different administrative divisions. According to the most final administrative divisions, Azerbaijan was split among the Baku, Elizavetpol and Iravan provinces, and Zagatala okrug. The Elizavetpol province included, inter alia, the area presently under the Armenian military occupation.
    Between 1905 and 1907 the Armenians carried out a series of large-scale bloody actions against the Azerbaijanis. The atrocities began in Baku and then extended over the whole of Azerbaijan and Azerbaijani villages in the territory of present-day Armenia. Hundreds of settlements were destroyed and wiped from the face of the earth, and thousands of civilians were barbarically killed.
Taking advantage of the situation following the First World War and the February and October 1917 revolutions in Russia, the Armenians began to pursue the implementation of their plans under the banner of Bolshevism. Thus, under the watchword of combating counter-revolutionary elements, in March 1918 the Baku commune began to implement a plan aimed at eliminating the Azerbaijanis from the whole of the Baku province. Apart from Baku, solely because of their ethnic affiliation, the thousands of Azerbaijanis were annihilated also in the Shirvan, Karabakh, Zangazur, Nakhchyvan, Lankaran and other regions of Azerbaijan. In these areas, the civilian population was exterminated en masse, villages were burned and national cultural monuments were destroyed and obliterated.
    On 28 May 1918, the Azerbaijan Democratic Republic (ADR) was proclaimed. On the same date, the Republic of Armenia was established. Article 1 of the Declaration of Independence of the ADR provided that “Starting from this day the people of Azerbaijan will have their sovereign rights. Azerbaijan that consists of Eastern and Southern Transcaucasia shall be legal independent State”.
    On April 1919, Allied Powers recognized temporary Karabakh General-Governship, which was established by ADR on January 1919 and consisted of Shusha, Javanshir, Jabrayil and Zangazur uezds (uezd – administrative-territorial unit of the Russian Empire, which was applied in the ADR and Azerbaijan SSR until the late 1920s) with the center in Shusha town, to be under Azerbaijani jurisdiction and Khosrov bay Sultanov as its governor. In 1919, the Armenian National Assembly of Nagorno-Karabakh recognized officially the authority of Azerbaijan.
    On 28 April 1920, the Soviet Socialist Republic of Azerbaijan (hereinafter – Azerbaijan SSR) was established. The facts illustrate that over the 70-years of the Soviet rule the Armenians succeeded in expanding their territory at the expense of Azerbaijan and expelling the Azerbaijanis from their historical lands. During this period, the aforementioned policy was implemented systematically and methodically. As a result, the territory of Azerbaijan, which in 1918-1920 constituted 114.000 sq.km, was reduced to 86.600 sq.km during the Soviet rule.
    On 30 November 1920, the western part of the Zangazur uezd was included in Armenia. As a result, the Nakhchyvan region was cut off from the main body of Azerbaijan.
    From 12 March 1922 to 5 December 1936 Azerbaijan was a part of the Transcaucasian Soviet Federative Socialist Republics (hereinafter – TSFSR). Until the admission of Azerbaijan into the TSFSR, Basarkechar region of New-Bayazid uezd of the Russian Empire borders and 2/3 of Sharur-Daralayaz uezd were already included in Armenia. After the admission of Azerbaijan into the TSFSR a considerable portion of Gazakh uezd, a number of villages from Jabrayil uezd and the Autonomous Soviet Socialist Republic of Nakhchyvan (hereinafter – Nakhchyvan ASSR) were included in Armenia.
    On the pretext of resettling the Armenians coming from abroad, the Council of Ministers of the USSR adopted on 23 December 1947 and 10 March 1948 special decisions on the resettlement of collective farm workers and the other Azerbaijani population from the Armenian SSR to the Kur-Araz lowlands in the Azerbaijan SSR. Under these decisions, during the period between 1948 and 1953 more than 100,000 Azerbaijanis were forcibly resettled from their historical homelands – the mountainous regions of Armenia – to the then waterless steppes of Mughan and the Mil plateau.

English

O SUKOBU

    Oblast Nagorno-Karabah Republike Azerbejdžan je deo geografskog prostora po imenu Karabah (Qarabağ). Ime ovog dela zemlje sastoji se od dve reči na azerskom jeziku: „qara” (crni) i „bağ” (vrt). Ova oblast pokriva zemlju od reke Araks na jugu do reke Kur na severu, a od ušća reka Kur i Araks na istoku do istočnog pojasa Malog Kavkaza na zapadu. Od drevnih vremena do ruske okupacije početkom 19.veka, ova oblast je bila deo različitih azerbejdžanskih država. 14. maja 1805.godine, potpisan je Sporazum u Kurakčaju između Ibrahim Kana i Cicijanova, predstavnika ruskog cara. Prema ovom sporazumu, kanat Karabah došao je pod vlast Rusije. Okupacija severnih teritorija Azerbejdžana – izuzev kanata Nahčivana i Iravana – bila je potvrđena mirovnim ugovorom u Gulustanu, koji su potpisali Rusija i Iran 12. oktobra 1813. godine. Po Turkmančajskom mirovnom ugovoru potpisanom 10.februara 1828.godine, kanati Nahčivan i Iravan dospeli su pod okupaciju Rusije.
    Posle potpisivanja mirovnih sporazuma u Gulustanu i Turkmančaju došlo je do vrlo brzog masovnog naseljavanja Jermena na azerbejdžansku zemlju kojem je usledila veštačka podela teritorije. U sklopu Ruske Imperije, teritorija koja je nekada pripadala Azerbejdžanu podeljena je po brojnim zakonima među različitim administrativnim podelama. Prema zaključnim administrativnim podelama, Azerbejdžan je podeljen između oblasti oko Bakua, Elizavetpola i Iravana, i Zagatala okruga. Pokrajina Elizavetpol uključivala je, između ostalog, oblast koja je trenutno pod okupacijom jermenske vojske.
    Između 1905. i 1907.godine Jermeni su izveli niz krvavih napada velikih razmera protiv Azerbejdžanaca. Zvrstva su počela u Bakuu, a zatim se proširila na ceo Azerbejdžan i azerbejdžanska sela na teritoriji sadašnje Jermenije. Na stotine naselja je uništeno i zbrisano sa lica zemlje, a na hiljade civila divljački pobijeno. Iskoristivši situaciju koja je usledila posle Prvog svetskog rata i Februarsku i Oktobarsku revoluciju 1917.godine u Rusiji, Jermeni su počeli da sprovode svoje planove pod barjakom Boljševizma. Tako je, pod parolom borbe protiv elemenata koji se suprotsavljaju revoluciji, u martu 1918.godine komuna u Bakuu počela da sprovodi plan koji je za cilj imao eliminaciju Azerbejdžanaca iz cele oblasti oko Bakua. Osim Bakua, samo zbog svoje etničke pripadnosti, na hiljade Azerbejdžanaca je istrebljeno u Širvanu, Karabahu, Zangazuru, Nahčivanu, Lankaranu i ostalim oblastima Azerbejdžana. U ovim predelima građansko stanovništvo je masovno istrebljeno, sela su spaljena i nacionalni kulturni spomenici uništeni i odstranjeni.
    28. maja 1918. godine proglašena je Demokratska Republika Azerbejdžan. Istog datuma, ustanovljena je Republika Jermenija. Član 1 Deklaracije o nezavisnosti Demokratske Republike Azerbejdžan predviđa da „Počev od danas narod Azerbejdžana imaće suverena prava. Azerbejdžan koji se sastoji od istočnog i južnog Transkavkaza biće pravno nezavisna država“.
    U aprilu 1919.godine, Savezničke snage priznale su privremenu opštu vlast Karabaha, koju je Republika Azerbejdžan ustanovila u januaru 1919.godine, a sastoji se od okruga (uezda) Šuša, Javanšir, Džabrail i Zangazur (uezd – administrativno-teritorijalna jedinica Ruske Imperije, koja je u Demokratskoj Republici Azerbejdžan i SSR Azerbejdžan primenjivana do kasnih dvadesetih godina prošlog veka) sa centrom u gradu Šuša, i pod jurisdikcijom Azerbejdžana gde je Hosrov beg Sultanov bio njegov guverner. Jermenska Nacionalna Skupština Nagorno-Karabaha je 1919.godine zvanično priznala vlast Azerbejdžana.
    28.aprila 1920.godine, ustanovljena je Sovjetska Socijalistička Republika Azerbejdžan (u daljem tekstu SSR Azerbejdžan). Činjenice ilustruju da su tokom 70 godina vladavine Sovjeta Jermeni uspeli da prošire teritoriju na uštrb Azerbejdžana i proterivanjem Azerbejdžanaca sa njihovih istorijskih teritorija. Tokom ovog perioda, pomenuta politika je sprovođena sistematski i promišljeno. Kao rezultat, teritorija Azerbejdžana, koja je od 1918.do 1920.godine iznosila 114000 km², smanjena je na 86600 km² tokom vladavine Sovjeta.
    30.novembra 1920.godine, zapadni deo Zangazur oblasti postao je deo Jermenije. Tako je oblast Nahčivan odsečen od glavnog dela Azerbejdžana.
    Od 12.marta 1922.godine do 5.decembra 1936.godine Azerbejdžan je deo Transkavkaskih Sovjetskih Federativnih Socijalističkih Republika (u daljem tekstu TSFSR). Do pristupanja Azerbejdžana TSFSR, granice oblasti Basarkečar u oblasti Ruske Imperije Novi Bajazid i 2/3 Šarur-Daralajaz oblasti već su pripojene Jermeniji. Posle pristupanja Azerbejdžana TSFSR značajan deo Gazah oblasti, brojna sela iz Džabrail oblasti i Autonomna Sovjetska Socijalistička Republika Nahčivan (u daljem tekstu ASSR Nahčivan) pripojeni su Jermeniji.
    Pod izgovorom da preseljavaju Jermene koji stižu iz inostranstva, Savet ministara SSSR je 23.decembra 1947. i 10.marta 1948.godine usvojio specijalnu odluku o preseljavanju udruženih poljoprivrednih radnika i ostalih stanovnika Azerbejdžana iz SSR Jermenije u Kursko-Araksinsku niziju u SSR Azerbejdžanu. Pod ovim odlukama, tokom perioda između 1948. i 1953. godine, preko 100000 Azerbejdžanaca je nasilno preseljeno iz svojih istorijskih otadžbina – planinska oblast Jermenije – u Mugansku i Miljsku stepu koje su tada bile bez vode.

Crnogorski

ABOUT KHOJALY

Khojaly was Azerbaijan settlement situated within the administrative borders of the Nagorno Karabakh region of the country, on the road Agdam – Shusha, Khankendi (Stepanakert) — Askeran near the only airport of the region. Its population constituted over 7 thousand people. Because of its communication advantage of harboring the civil airport just before the start of Nagorno-Karabakh conflict it had become shelter for refugee Meskhetian Turks fled the bloody inter-ethnic clashes in central Asia as well as Azerbaijani refugees deported from Armenia. Late into the night of February 25, 1992 the city has become under the intensive fire from the town of Khankendi and Askeran already occupied by Armenian forces. At night from February 25 to 26 the Armenian armed forces supported by the ex-Soviet 366th regiment completed the surrounding of the town already isolated due to ethnic cleansing of Azerbaijani population of its neighboring regions. The joint forces have occupied the town which has been brought in rubbishes by heavy artillery shelling. After all 150 people defending the town were killed by overwhelmed fire and by superior forces of advancing army regiments the remaining handful of the town’s defendants provided a humanitarian corridor for several hundreds of the town’s residents to escape their homes. Under the heavy conditions the towns’ population moved into the darkness of night to be met at the middle of the route by ambush of Armenian forces and militia. Several thousands of fleeing civilians were ambushed at several points and being shelled by bullet rain tried to find refuge in the near-by forests and mountains terrain. However advances punitive teams of so called NK defense army after eliminating handful of policemen accompanying the refugees column reached out unprotected civilians to slaughter some, finish off others, having some bodies mutilated and scalped as the notorious karabakh war trophies. In a few hours of night from 25 to 26 February 613 civilians were killed including 106 women, 83 children. 56 people were killed with outrageous brutality, 8 families were totally exterminated, 25 children lost both parents while 130 children lost at least one parent in a massacre which has become the most brutal punishment of civilians during the whole 3 years of the conflict’s military phase.

English

O HODŽALIJU

Hodžali je bio naselje Azerbejdžana koje se nalazilo unutar administrativnih granica oblasti Nagorno-Karabah ove zemlje, na putu Agdam – Šuša, Kankendi (Stepanakert) – Askeran blizu jedinog aerodroma u ovoj oblasti. Njegovo stanovništvo činilo je preko 7 hiljada ljudi. Zbog prednosti komunikacije zaposednut je civilni aerodrom uoči početka sukoba u Nagorno-Karabahu i postao je utočište za izbegle Mešetinske Turke koji su izbegli iz krvavih među-etničkih sukoba u centralnoj Aziji kao za azerbejdžanske izbeglice koji su deportovani iz Jermenije. Kasno noću 25.februara 1992.godine grad je izložen intenzivnoj vatri od grada Kankendi i Askerana koje su već okupirale jermenske oružane snage. U noći između 25. i 26. jermenska vojska podržana od strane bivšeg sovjetskog 366. puka, završile su okupaciju grada već izolovanog zbog etničkog čišćenja azerbejdžanskog stanovništva iz susednih oblasti. Udružene snage su okupirale grad koji je pretvoren u smetlište gađanjem iz teške artiljerije. Pošto je svih 150 ljudi koji su branili grad ubijeno osvajačkom vatrom i nadmoćnim snagama nadirućih vojnih pukova preostala šačica branilaca grada obezbedila je humanitarni koridor da bi nekoliko stotina žitelja grada uspelo da pobegne iz svojih domova. Pod teškim uslovima stanovništvo grada je krenulo u mračnu noć da bi ih na pola puta presrela zaseda jermenske vojske i milicije. Nekoliko hiljada civila u zbegu pokušalo je da nađe utočište u obližnjim šumama i planinskom terenu, a napadnuto je iz zasede na nekoliko mesta i izrešetano kišom metaka. Međutim kazneni odredi takozvane NK odbrambene vojske, pošto su eliminisale šačicu policajaca koji su pratili kolonu izbeglica, sustigle su nezaštićene civile i neke poklali, ostale dokrajčili, neka tela izmasakrirali i skalpirali za ozloglašene ratne trofeje. Za samo nekoliko sati od 25. do 26. februara 613 civila je ubijeno, uključujući 106 žena, 83 dece. 56 ljudi je ubijeno na nečuveno svirep način, 8 porodica je potpuno iskorenjeno, 25 dece izgubilo je oba roditelja dok je 130 dece izgubilo najmanje jednog roditelja u masakru koji je bio najbrutalnija kazna civila za sve tri godine vojne faze ovog sukoba.

  • KHOJALY GENOCIDE
  • RECOGNITION
  • JUSTICE FOR KHOJALY
  • ABOUT THE CONFLICT
  • ABOUT KHOJALY